Pola kile brašna, dva deci mleka, kockica kvasca, 100 grama
putera, tri supene kašike šećera i prstohvat soli. Umlačite mleko, dodajte u
njega kašiku šećera i kockicu kvasca pa sve to mešajte dok se kvasac ne
istopi... Ne, ovo nije takav kuvar! Ovde nećete informacije o tome kojim
sastojcima da napunite ćurku i koliko dugo da je pečete na tihoj vatri. :) Ovde
ćete pronaći smernice i dobiti po neki, nadam se, koristan savet, ali na vama
je da pronađete sastojke koji će prijati i koji su potrebni vašem detetu i
vama. Ovaj kuvar ima samo jedno pravilo – Igrajte se, učite i rastite zajedno
sa vašom decom!
Prema definiciji bavljenje sportom u detinjstvu i
adolescenciji ima vaspitno-socijalizatorsku funkciju. Bavljenje sportom treba
da ulepša detinjstvo. Sport je za decu i mlade šansa da uče. Sport je poligon
za uvežbavanje opštih životnih veština i priprema za uloge koje decu očekuju u
odraslom dobu.
Bačanac i Radovanović (2005) dobrobiti od uključivanja dece
u sport dele u tri kategorije – fizičke, socijalne i lične dobrobiti. Bavljenje
sportom deci, pre svega, pruža mogućnost za zdrav motorni razvoj i razvijanje
širokog spektra motornih sposobnosti, poboljšava spremnost, snagu,
fleksibilnost i koordinaciju. Bavljenje fizičkom aktivnošću u detinjstvu
pozitivno utiče na opšte zdravlje dece, pomaže pri kontroli telesne težine i
pruža mogućnost za razvijanje zdravih životnih navika. Kroz sport deca stiču radne
navike i uče da prihvataju odgovornost i obaveze; razvijaju veštine
komunikacije i unapređuju međuljudske odnose, uče organizacione veštine i
razvijaju veštine rukovođenja i saradnje; formiraju i razvijaju odgovornost za
preuzimanje rizika; razvijaju sportsko ponašanje, fer plej, sportski karakter i
uče kako da se nose sa pobedama i porazima. Brojne su i lične dobrobiti koje
deca i mladi imaju od bavljenja sportom. Sport, pre svega, deci i mladima pruža
mogućnost da uživaju i zabavljaju se u igri, druženju, takmičenjima i
izazovima. Kroz bavljenje sportom deca stiču moralne vrline poput poštenja,
iskrenosti, pravičnosti, empatičnosti, velikodušnosti, poštovanja drugih i
razvijaju sposobnost moralnog rezonovanja i odlučivanja. Bavljenje sportom
poboljšava sposobnosti pažnje i koncentracije, uči samodisciplini, zalaganju,
istrajnosti i odgovornosti, razvija orijentaciju na postignuće i maksimalno
korišćenje ličnih potencijala. Suprotno raširenom verovanju da sport i škola
teško mogu zajedno, istraživanja pokazuju da deca koja se redovno bave fizičkim
aktivnostima, bilo u okviru školskih sekcija ili u klubovima van škola,
ostvaruju bolje akademske rezultate u odnosu na decu koja se ne bave sportom
(Fejgin, 1994; Nelson i Gordon-Larson, 2006; Pate, Heath, Dowda i Trost, 1996)
i da je bavljenje sportom u detinjstvu u pozitivnoj korelaciji sa
profesionalnim dostignućima u odraslom dobu (Larson i Verma, 1999). I na kraju,
bavljenje sportom omogućava sticanje ponašanja koja su povezana sa zdravim
žovotnim stilom i smanjuje verovatnoću sticanja nezdravih navika kao što je
pušenje i konzumiranje alkohola i droga.
Međutim, iako sport pruža mogućnosti za pozitivan razvoj
vaše dece, dovoljno je da se osvrnete oko sebe, otvorite novine ili uključite
televizor i vidite da stvari u dečijem sportu danas nisu baš tako ružičaste.
Današnji sportski programi usmereni su na ranu identifikaciju talenata,
intenzivan trening i ranu specijalizaciju, podstiču rivalstvo i prenaglašavaju
značaj pobede, deca se opterećuju visokim očekivanjima, stalnim kritikama i
nezadovoljstvom roditelja i trenera, te ne čudi da su u dečijem sportu sve
prisutniji nasilje i agresija, nesportsko i nemoralno ponašanje (Lemyre,
Roberts i Ommundsen, 2002). Negativna klima koja zahvata dečiji i omladinski
sport utiče da deca gube samopouzdanje i samopoštovanje, postaju nesigurna, da su
pod konstantnim stesom i na kraju gube interesovanje i napuštaju sport.
Zato je važno da se dobro informišete, da usvojite pravilan
stav prema ciljevima i zadacima dečijeg sporta, da budete obazrivi prilikom
izbora sportskog programa u kojem će vaše dete učestvovati i najvažnije da svom
detetu pružate ljubav i podršku bez obzira na rezultate koje postiže u sportu
kako biste omogućili da sportsko iskustvo vašeg deteta bude pozitivno i
stimulišuće za njegov razvoj i odrastanje.
Kada je pravo vreme
da decu uključite u trenažni i takmičarski proces i koji sport izabrati?
U istraživanju rađenom na velikom uzorku dece u Srbiji
utvrđeno je da najveći broj naše dece (68%) u sport ulazi u periodu između 6. i
10. godine (Bačanac i Radovanović, 2005). Period između 6. i 10. godine života
i jeste optimalan period za uključivanje dece u organizovan trenažni proces.
Predškolski i rani školski uzrast karakteriše naglašeno manifestovanje
socijalne komparacije. To je uzrast u kome deca vole da se takmiče i porede
sebe sa drugima u raznim aktivnostima kako bi odredili gde je njihovo mesto u
odnosu na druge. Kada primetite ovakvo ponašanje kod svoje dece to znači da je
ono motivaciono spremno da se uključi u strukturirani sportski trening. Drugi
činilac na koji treba da obratite pažnju je kognitivna spremnost deteta za
bavljenje sportom. Kognitivna spremnost se odnosi na sposobnost deteta da
pamti, obrađuje i tumači veliki broj informacija neophodnih za uspešno
izvođenje tehnike i taktike nekog sporta. Decu predškolskog uzrasta karakteriše
konkretno mišljenje, nizak nivo pažnje i koncentracije i mali kapacitet radne
memorije. Deca predškolskog uzrasta koja učestvuju u timskim sportovima nisu
svesna šta njihovi saigrači i igrači iz drugog tima rade. Oni su, jednostavno,
zainteresovani samo za loptu i sebe same. Tek na uzrastu između 10. i 12.
godine deca postaju dovoljno zrela da razumeju takmičarski proces, svoju ulogu
u grupi i da shvate tuđa gledišta. Ovo ne znači da deca predškolskog uzrasta ne
treba da se bave timskim sportovima, ali je bitno da roditelji obrate pažnju na
koji način je strukturiran sportski program u kojem dete učestvuje. Deci mlađoj
od 12 godina najviše odgovaraju sportski programi koji akcenat stavljaju na
razvoj motornih veština i učenje kroz trening, igru i druženje, odnosno programi
koji minimiziraju takmičenje i ne prenaglašavaju pobedu. Optimalan odnos
treninga i takmičenja za decu uzrasta do 12 godina je 70% vremena posvećenog
treningu i 30% vremena posvećeno takmičenju. Vodite računa o tome da treneri ne
određuju poziciju u timu ili sportsku disciplinu previše rano. Sportovi koji
zahtevaju ranu specijalizaciju su ritmička i sportska gimnastika, umetničko
klizanje i skokovi u vodu. Zašto? Zato što je neophodno da deca nauče izvođenje
složenih pokreta koji su karakteristični za ove sportove pre početka naglog
rasta i gubitka na fleksibilnosti. Svi ostali sportovi spadaju u grupu kasne
specijalizacije. Specijalizacija u ovim sportovima pre dostizanja optimalne
fizičke i psihološke zrelosti, intenzivan trening usmeren na usavršavanje
veština karakterističnih isključivo na određenju poziciju u timu ili određenju
sportsku disciplinu i prenaglašavanje pobede mogu imati negativne efekte na
rast zglobova i udova kod dece, mogu dovesti do povreda na krajevima dugih
kostiju i mogu imati negativne posledice na psihološki i socijalni razvoj i
samopoštovanje kod dece. Takođe, vodite računa o tome da treneri pravično
raspoređuju igračko vreme jer deca najbolje uče kada su aktivna, da su treneri dobri
pedagozi koji decu uče fer pleju, poštovanju drugih, toleranciji, timskom radu
i umeju da stvore pozitivnu atmosferu.
Za odluku kojim sportom vaše dete treba da se bavi vam nije
potreban savet stručnjaka! Najbolji način da pronađete sport po meri vašeg
deteta je da posmatrate i slušate svoje dete i da ga pitate koji sport mu se
sviđa. Vi najbolje znate da li vaše dete više voli da se igra samo ili u
društvu, da li ga privlače igre sa loptom ili one igre u kojima može direktno
da odmerava sposobnosti sa drugom decom, da li mu se dopadaju igre koje
zahtevaju preciznost i strpljenje ili one koje zahtevaju brzo reagovanje i
akciju. Nemojte donositi odluku kojim sportom će se vaše dete baviti samo na
osnovu neke njegove pojedinačne sposobnosti. Možete mu sugerisati sportove koji
po vašem mišljenju odgovaraju sposobnostima vašeg deteta i za koje smatrate da
u njima vaše dete može biti uspešno, ali dopustite detetu da samo izabere sport
kojim će se baviti i pružite mu priliku da isproba različite sportove, naročito
dok je još malo, kako bi moglo da pronađe sport koji mu najviše odgovara i koji
ispunjava njegove potrebe. Dozvolite svojoj deci da promene sport ili klub u
kojima nisu pronašli sebe, u kojima se osećaju zapostavljeno, manje vredno i
neostvareno, koji nije zadovoljio njihova očekivanja i u kome nemaju dobru
komunikaciju sa trenerom i saigračima. Nemojte insistirati na tome da se dete
zadrži u sportu ili klubu u kome se oseća nesrećno. To nije način na koji dete
treba učiti istrajnosti i nepokolebljivosti!
Kao što sam već napisala, optimalan period za uključivanje
dece u organizovan trenažni proces je period između 6. i 10. godine, ali to ne
znači da vaše dete ne treba da se bavi fizičkim aktivnostima pre 6. godine.
Poželjno je da se deca do 6 godine uključe u polustrukturisane sportske
programe koji podržavaju razvijanje osnovne “fizičke pismenosti”. To su programi
koji su bazirani na zabavi, igri i usvajanju bazičnih motornih veština koje
čine osnovu svih sportova. Deca predškolskog uzrasta treba dobro da ovladaju
veštinama trčanja, skakanja, preskakanja, održavanja ravnoteže, provlačenja, bacanja
i hvatanja lopte, udaranja lopte reketom ili palicom za bejzbol i plivanja. Ovo
nisu samo veštine koje će deci koristiti kada se uključe u organizovan sportski
program, već pomažu u tome da deca razviju jake mišiće i kosti, pravilno
telesno držanje, pravilno kretanje i održavanje optimalne telesne težine.
Ovakvi programi umanjuju stres kod dece, unapređuju kvalitet spavanja i uče
decu da uživaju u fizičkim aktivnostima što je osnova za kasnije negovanje
zdravog životnog stila ali i osnova intrizične motivacije koja je ključna za
uspeh u bilo kom sportu na vrhunskom nivou. Rani start u bavljenju fizičkim
aktivnostima podstiče razvoj moždanih funkcija (Setite se mijelina iz blog
posta o šampionima), pozitivno utiče na socijalni i emocionalni razvoj dece, pomaže
u razvijanju samopouzdanja, liderskih sposobnosti i mašte kod dece. Ukoliko u
vašem okruženju ne postoje programi prilagođeni deci predškolskog uzrasta
potrudite se da vaše dete svakodnevno, bez obzira na vremenske uslove, provede bar
dva sata u aktivnoj igri sa vama ili sa drugom decom. Deca do 6 godina ne bi trebala
da provode u sedećem položaju duže od sat vremena u kontinuitetu! Zato
isključite televizore, kompjutere i video igrice i izvedite decu na igrališta.
Najbolje bi bilo da im svojim primerom pokažete kako se uživa u fizičkim
aktivnostima.
Posebno osetljiv period za psiho-fizički razvoj dece
uključene u sport je period naglog rasta. Taj period obično započinje između
11. i 12. godine života deteta. Međutim, hronološki (kalendarski) i biološki
uzrast ne moraju uvek da se poklope. Postoje deca “akceleranti” čiji je
biološki razvoj ubrzan i koja su obično “biološki starija” bar godinu dana u
odnosu na svoj kalendarski uzrast. Zato je važno da na uzrastu od 6. godine
života merite visinu deteta u stojećem i sedećem položaju, kao i raspon ruku na
svaka tri meseca. Ovaj period je osetljiv zato što tada treneri obično “otkrivaju”
talenat kod dece i neretko se dešava da zbog ubrzanog rasta i fizičke
dominantnosti u odnosu na svoje kalendarske vršnjake deca kao talentovana
bivaju uključena u programe koji nisu prikladni za njihov psiho-socijalni
uzrast. Ukoliko primetite da je vaše dete “akcelerant” nemojte dozvoliti da vas zavedu priče o jedinstvenom
talentu koji vaše dete poseduje i posebno povedite računa o tome da li trener
specijalizuje vaše dete za određenu poziciju u timu ili sportsku disciplinu.
Deca u ovom uzrastu još uvek treba da usavršavaju osnovne motorne veštine i uče
tehnike i taktiku specifične za sport kojim se bave. Ponavljam, specijalizacija
u periodu naglog rasta može da ostavi trajne negativne posledice na
psiho-fizički razvoj vašeg deteta! Tek u periodu kada se nagli rast završava,
odnosno oko 15 godine života, deca su fizički i mentalno dovoljno sazrela za
ozbiljno treniranje, a nakon 18. godine talentovani mladi ljudi su spremni za intenzivan
trening prilagođen sportistima međunarodnog nivoa.
Dakle, da zaključimo:
· Omogućite svom detetu da se na ranom uzrastu aktivno
igra bar dva sata u toku dana ili ga uključite u polustrukturirane sportske
programe koji neguju razvijanje bazičnih motornih veština.
· Optimalan period za uključivanje dece u
organizovano treniranje je između 6. i 10. godine života.
· Dozvolite detetu da samo izabere sport kojim će
se baviti i nemojte insistirati da ostane u tom sportu ili klubu ako mu se ne
svidi.
· Odaberite onaj program koji je prilagođen
uzrastu vašeg deteta i koji ne potencira takmičenje i pobedu.
· Uključite se, prisustvujte treninzima, pratite
na koji način se trener ophodi prema deci i kojim ih vrednostima uči i ako je
potrebno inicirajte razgovor sa trenerom na način na koji ste se dogovorili
prilikom upisa deteta u školicu sporta ili klub.
No comments:
Post a Comment